Advokat Dragan Pašić ukazuje na pitanje kako kosovske institucije dolaze do ličnih podataka građana Srbije, kao i na mogućnost izručenja putem drugih država
Srbija ne priznaje kosovske institucije, pa pravna saradnja praktično postoji samo preko Misije EU za vladavinu prava (EULEX), koja nadgleda rad kosovskog pravosuđa
Iako koverta stiže na adresu u Srbiji, put koji je prešla do nje počinje – van zemlje. Pošiljke iz Prištine, prema navodima Pošte Srbije, dolaze kao međunarodne pošiljke, po pravilima Svetskog poštanskog saveza. Na njima, međutim, piše da su pošiljalac prištinske pravosudne institucije. A upravo prijem takvog pisma Prištini omogućava da protiv lica podigne optužnicu i sudi mu u odsustvu.
– Samo da podsetim Svetski poštanski savez je član Ujedinjenih nacija, nije to neki međusobno se dogovorile pošte, i mi dobijamo međunarodnu pošiljku, ne kosovsku pošiljku. Šta ja da radim, da privatno čuvam te pošiljke, jel tako, i da ljudi ne budu obavešteni nego da krenu na put, pa da ga uhapse u Mađarskoj, ili u Crnoj Gori, pa da mu kažu prijatelju evo te ovde na kompjuteru. To je veliko pitanje, da li je pametno da mi te pošiljke vraćamo, ili da mi Peru Petrovića obavestimo da on zna – kaže za Blic TV Zoran Anđelković.
To što međunarodna pošiljka sa nepoznatom adresom bude vraćena, ne obustavlja postupak, kaže Anđelković.
Međutim, sudski pozivi koje pravosudne institucije Kosova šalju na adrese osoba koje žive u Srbiji, a koje se sumnjiče za navodne ratne zločine, otvaraju i pitanje kako prištinske vlasti dolaze do adresa?
– Ovde ostaje enigma kako su došli do jedinstvenog matičnog broja građana, koji predstavlja tajni podatak, jer taj podatak nije javno dostupan nikome osim strogo određenim državnim organima. Njima je bitno, kosovskom tužilaštvu i sudovima koji sude, da naprave privid o takozvanoj urednoj dostavi tako što će konstatovati ili da je nepoznat optuženi, da nije na toj adresi, ili da nije hteo da primi pošiljku – objašnjava za Blic TV advokat Dragan Pašić.
“Mnogi ne znaju da se vodi postupak protiv njih”
Između Prištine i Beograda ne postoji Sporazum o međusobnom izručenju, ali su od 2022. godine, izmenama Zakonika o krivičnom postupku Kosova, moguća suđenja u odsustvu.
Takva suđenja su, objašnjava Pašić, moguća samo pod uslovom da su tužilaštvo i sud iscrpeli sva sredstva kako bi obezbedili prisustvo optuženog.
Foto: Kancelarija za KIM / Tanjug
– Bez obzira što nije član INTERPOL-a, Kosovo ima mogućnost preko drugih država, na ovaj zaobilazan način, da traži izručenje, u kom slučaju bi se odredio i ekstradicioni pritvor na teritoriji Kosova i vodio bi se onda postupak u njihovom prisustvu. Mnogi od njih i ne znaju da se vodi postupak protiv njih. Oni ne mogu da budu dostupni državnim organima takozvane Republike Kosova, jer žive na teritoriji centralne Srbije, a neki se možda nalaze i van teritorije Republike Srbije – ističe Pašić.
Budući da Srbija ne priznaje nezavisnost Kosova kao ni njegove institucije, između dve strane ne postoji direktna pravna saradnja, već se odvija posredstvom Misije Evropske unije za vladavinu prava.
A mandat EULEKSA je, između ostalog, da nadgleda funkcionisanje kosovskog pravosudnog sistema. 2018. godine predati su svi predmeti ratnih zločina lokalnim pravosudnim institucijama Kosova.
BONUS VIDEO
Autorska prava Blic / Tekst / Slika / Video /
