in

“Pobrinula sam se za tabletu koja će me ubiti”: Vedrana Rudan o borbi sa rakom, “prestajem da pišem”

“Pobrinula sam se za tabletu koja će me ubiti”: Vedrana Rudan o borbi sa rakom, “prestajem da pišem”
“Pobrinula sam se za tabletu koja će me ubiti”: Vedrana Rudan o borbi sa rakom, “prestajem da pišem”

U svom najnovijem blogu, Vedrana Rudan otkriva svoj najnoviji izazov – borbu s rakom. Bez obzira na teškoće, njen humor i hrabrost ne jenjavaju. Umesto tuge, njen susret s medicinskim timom obeležen je smehom. Kroz njene reči, osećamo zahvalnost prema prijateljima i medicinskom osoblju koji je podržavaju u ovom teškom periodu. Bez obzira na neizvesnost, Vedrana nastavlja s optimizmom, uključujući i planove za knjigu koja će dokumentovati njenu borbu.

Inače, spisateljica se u jednom periodu života borila se sa teškim zdravstvenim problemom. Kako i sama tada rekla, nije se plašila onoga što ju je čekalo.

– Doktor mi je rekao da izbjegavam stres, da moram da se opustim. Dobar dio mog života je iza mene, da se još jednom rodim, stvari bih doživljavala opuštenije. Ali to je nešto što ne možete da birate, ili jesi opušten, veseo i optimista, ili nisi. Nisam vesela osoba, za mene je čaša uvijek poluprazna – navela je za Hello Vedrana Rudan koja se tada suočila sa zdravstvenim problemom, kada je operacija srca bila neminovna.

Vedrana: “Želim da umrem bez bola”

– Kako se smrti približavam galopom, želim da mi se omogući pravo na smrt. Da umrem, ako bi to ikako bilo moguće, bez bola. Pobrinula sam se da od jedne doktorke nabavim tabletu koja će me ubiti. Taj problem sam, definitivno, riješila. Svi oko mene – i moj muž, i moja djeca, rekli su da me oni ubiti neće, što im jako zamjeram – dodala je spisateljica tada.

Vedrana u blogu saopštila da ima kancer

– Drage moje, dragi moji! Hiljadu puta sam zamišljala trenutak, pisci imaju bujnu maštu, kako će to izgledati kad ti priđe ljekar, bez osmjeha u očima i kaže… Hoću li pasti u nesvjest? Izbezumiti se? Krenuti plakati? Pitati zašto ja?

“Životni vijek se produžio, još sam mlada, ne, ne, ne, zašto ja? J**ote! Ništa od toga nisam doživjela. Uhvatio me smijeh kad sam vidjela zabrinute ljekare KBC, kako su se samo brzo okupili oko mene. Osjetila sam da mi nekako žele olakšati muku koju nisam osjećala. U sedamdeset i petoj sam, mnogi moji vršnjaci nemaju rak, zdravi su, u punoj formi, a ja, a ja… Čak ne vjerujem da treba misliti dobro pa će sve biti dobro, ne zamaram se time. Što me oduševilo ovih dana, zašto sam srećna?

Preko noći sam saznala koliko moj suprug i ja imamo prijatelja, pravih prijatelja, fenomenalnih ljudi. Moja prijateljica iz djetinjstva mi je obećala da će mi organizovati pogreb, moj će pepeo, iako je to zakonom zabranjeno, baciti u more na nama najdražoj plaži u Mošćeničkoj Dragi. Rekla sam joj, zna ona to dobro, u Dragi uvek puše, jugo, bura, maestral… “J**ote, nemoj me pojesti.”

Njen problem, svaki čin nosi sa sobom određenu dozu rizika.

 “Prestajem da pišem”

Danas prestajem pisati blog jer ću se posvetiti liječenju i napisati knjigu o tome. Kad autor knjige piše o fazama svoga umiranja to se čita kao ludo.

Doduše, te knjige imaju smisla kad autor ili autorica umru, sve drugo nije napeto. Nažalost, ne mogu vam reći hoću li umrjeti, sigurna sam da šanse postoje. Jasno je meni odavno da smo svi smrtni pa se ne opterećujem smrću ni “borbom” ni vjerom u hepiend. Ja ne znam je li danas i ovdje hepiend život ili smrt pa mi moja priča lakše pada.

A sad zahvale.

Neću nabrajati imena ljekara koji su mi dali dijagnozu, ne, ništa nije upitno. Nalazi su jasni, doktori odlični. Dakle, hvala jednom poznatom, doktoru koji me hitno poslao u Riječku bolnicu. Hvala mom ljekaru koji mi je godinama prijatelj. Hvala profesoru iz bolnice Merkur koji mi je zabranio da mu spominjem ime. “Za miloga boga, nemojte me spominjati. Kad ljudi čuju da sam operisao Vedranu Rudan svi će mi doći na vrata i uručiti mi svoju jetru.” Lik je svetski.

Hvala onom ludom liku sa Jordanovca koji je fantastičan ljekar i nosi krasne džempere. Kašmir, pretpostavljam. Super je i moj kardiolog iz Riječke bolnice Sušak. On poznaje moje srce pa sam ga pitala hoće li izdržati operaciju. Rekao je da hoće. “Ako umrem na operaciji vi ćete mi platiti pogrebne troškove.” “Samo ako to bude od srca. Za ostalo ne odgovaram pa ćete pogreb platiti sami.” Radiohirurgija, bolnica u Svetoj Nedjelji, je ludilo. Ekipa je fenomenalna, od šefa do svih mogućih specijalista, specijalista, sestara, inženjera, tehničara…

Aparati su najbolje što postoji na svijetu ili ja bar u to vjerujem. Ležati na njihovim aparatima opušta ma koliko to nevjerovatno zvučalo. Za one koji me ne vole i misle da sam se ogrebala besplatno za bilo koji pregled želim reći, nisam. Platila sam. Moja paranoja. Zašto mislim da me ljudi ne vole? Zašto mislim da je mnogo zlobnika? To je jače od mene iako broj vas koji me pratite govori da sam voljena. Usrećujete me već godinama i hvala vam na tome. Vi ste moja trajna inspiracija i ogromna radost – napisala je ona na blogu.”

Autorska prava NajZena / Tekst / Slika / Video /