in

Životna priča žene kojoj je beba stala u dlan

To su trenuci na koje nas niko i nikada ne može pripremiti, ali majka je toliko snažna da se snagom svoje ljubav hvata u koštac i sa smrću.

Jedna od takvih žena je i naša sagovornica Jelena Ćetković, predsjednica Skupštine Udruženja roditelja prijevremeno rođene djece „Mrvice“.

Ona je majka blizankinja Nikolije i Petre i njene bebe su preživjele. Ovo je ispovijest tri istinska borca, tri prave heroine nakon čije priče ne možete ostati ravnodušni.

Beba joj čitava stala na dlan

Jelena započinje priču svojom trudnoćom. Kako kaže, sve je bilo u redu do šestog mjeseca kada su joj počele oticati ruke i noge te je doživjela preeklampsiju koja je i izazvala prijevremeni porod. Porodila se u 29. nedjelji. Petra je rođena sa kilogram i šesto, a Nikolija sa 980 grama. Smještene su u inkubator i od tada kreće njihova borba.

– Prvi put sam ih vidjela nakon tri dana. S obzirom na to da sam zdravstveni radnik, koleginica me dočekala na vratima pokušavajući da me pripremi na to da se nisam susretala sa tako malom djecom. Doživjela sam šok kad sam ih vidjela. Ležale su jedna do druge. Prva je bila Petra; crna, mala i čupava i izgledalo je kao da je ona rodila Nikoliju. Ušne školjke joj se nisu bile razvile, prstići su tek počeli da se razvijaju, nije imala nokte i stanje je bilo kritično… Čitava mi je stala na dlan – započela je Jelena suzdržavajući suze.

Dani su prolazili, ona je brojala grame koje bebe gube

Svaki dan je posjećivala bebe i brojala grame koje gube. Kad god je odlazila da vidi svoju djecu, morala je biti spremna na sve jer je uvijek bilo upitno šta će ljekari reći. Svaki dan kao godina.

– I dan-danas mi je teško govoriti o tome. Uvijek je bilo upitno šta će mi reći, da li ću ih vidjeti, koliko su napredovale… Kada sam se izdajala, savjetovali su me da dajem mlijeko Nikoliji jer je puno manja i slabije napreduje. Sa tek godinu dana je imala 6 kg. Ne daj Bože da majka doživi da razmišlja kojem djetetu je bitnije da da mlijeko ili bilo koju vrstu pomoći – kaže Jelena za ALOonline.

Nikolija ima ugrađenu pumpicu pomoću koje živi

Nakon samo nekoliko sedmica, uslijedile su prve operacije. Vježbe, hirurški zahtvati, stotine pregleda… Jelena nam je otkrila kako i odakle je crpila toliku snagu.

– Snaga se nađe jer nemate izbora. Posmatrala sam situaciju tako kao da dođete na raskrsnicu gdje birate da idete uzlaznom putanjom ili dolje. Nikoliji je 23. dana dijagnostifikovan hidrocefalus, menigitis, obje su imale krvarenje mozga… Prvi put je operisana sa 800 grama i bila je najmanja beba koju je dr. Joksimović operisao, a drugu operaciju imala je sa godinu i po. Zbog nakupljanje vode u mozgu zbog koje se glava širi, a komore nisu sazrele, Nikolija ima pumpicu preko koje živi – objasnila je Jelena.

Bebe nisu u istom periodu izašle iz bolnice. Tad su se rastale prvi put, ali kada su napokon bile kući zajedno, otad su postale nerazdvojne mrvice.

– Petra i ja smo izašle iz bolnice 10. januara, a Nikolija je ostala. Mjesec dana sam na svaka tri sata odlazila u bolnicu da se izdajam i da vidim svoju bebu. Kada je Nikolija izašla iz bolnice, onda je otišla Petra, a u aprilu su se napokon sastale obje kući i tada smo krenule sa vježbama jer su već kasnile za svojih vršnjacima – kazala je naša sagovornica.

FOTO: ALOonline

Svaka duda je bila prevelika za bebu, pa ju je hranila na špricu

Nakon slušanja o ovom traumatičnom iskustvu, interesovao nas je njen stav o tome kakva je svijest građana o prijevremenom porodu i kako je odgajati prijevremeno rođenu djecu u Srpskoj.

– Mislim da se sada zna malo više o prijevremeno rođenoj djeci jer postoji Udruženje. Ljudi su više upoznati sa tim kako i koliko se roditelji bore i kakve posljedice po djecu ostavlja prijevremeni porod. Naravno da ima djece koja prođu bez posljedica ali nažalost, većina beba ima zdravstvenih problema. Svaki dan se rodi 3-4 prijevremeno rođene djece.  Kada sam se ja porodila, nisam mogla pronaći hrana i garderobu koje su omogućene danas. Dude za Nikoliju nije bilo, hranila sam je na šrpicu – rekla je Jelena dodajući da su medicinske sestre u bolnici bile desna ruka, uvijek spremne da pomognu.

Majke ne smiju kriviti sebe

Kao žena koja je rodila dvije Mrvice, iskoristila je priliku da se obrati drugim majkama koje prolaze ono što je ona ili su na početku velike borbe. Prvo što im je poručila jeste da moraju vjerovati, a prvo u sebe.

– Ne smiju se kriviti, ni jedna majka nije kriva što je prijevremeno rodila. Moraju imati povjerenje u doktore, veliko strpljenje i odricanje, kad izađu kući moraju raditi onako kako im je rečeno, ništa na svoju ruku i vježbe, vježbe i samo vježbe. Drugi roditelj mora biti uključen. Udruženje „Mrvice“ je imalo psihologa koji je jednom sedmično odlazio u Klinički centar da obavlja razgovor sa majkama. To je trajalo do kovida. Poslali smo tri dopisao UKC-u da se ova praksa ponovo uvede ali smo dobili odbijenicu da to još nije moguće zbog korona virusa – ističe Jelena za ALOonline smatrajući da se to što prije treba ponovo uvesti kao i da se razgovora sa očevima.

– Da se očevi upute u to kroz šta majka prolazi i šta će biti kad dođu kući. Većina njih dolazi u posjetu, vide bebu kroz prozor, ali to nema veze sa onim što vi vidite uživo. Oni bebu tad posmatraju kroz prozor i staklo inkubatora pa se stekne osjećaj da je to ne znam kolika beba. Tek kad dođete kući vidite kakvo je stanje zapravo i koliko je potrebno veliko strpljenje i odricanje.

Knjiga „Čudesni mali heroji“

„Mrvičasti kutak“ 

– Sastojao bi se od male kuhinje gdje će djeca moći da prave kolačiće i slično, sale za sastanke i druge sale u koju bi dolaziti fiziatri, logopedi, psiholozi i drugi da rade sa djecom koja  ne mogu doći na red u zdravstvenim ustanovama jer su velike liste čekanje. Takođe, obezbijedili bismo i smještaj za roditelje koji dolaze iz drugih gradova da mogu prespavati.

Mrvice nemaju olakšice prilikom liječenja

Iako su ova djeca pola života provela u bolnicama za koje će uvijek, nažalost, biti vezana, Mrvice nemaju olakšice prilikom liječenja niti je to zakonom regulisano.

– Nikolija, recimo, prima hormon rasta i to je jako skup lijek koj ide na recept do 15. godine, kasnije ako je potreban, troškove snosite samostalno. Kad su u pitanju pregledi, kontrole i sve ostalo, govorim ovo  kao majka, nemamo olakšice iako smo puno dali i uložili u UKC.  Kada je Nikolija trebala raditi EGG glave, morala sam ispred Udruženja pisati dopis da dođe na red. Negdje smo se izgubili u ovom vremenu svi… Da budem iskrena, nisam ni ja nikada došla i predstavila se da sam iz udružena „Mrvice“ ili da sam majka Mrvice, možda bih i mogla imati neku povlasticu tada, ali  zakonom ništa nije regulisano – otkriva naša sagovornica.

O udruženju i postignutom

Udruženje „Mrvice“ funkcioniše nekih osam godina. Imali su brojne kampanje kojim su postili mnogo.

– Obezbijedili smo nabavku aparata za bolnice, tople krevetiće, inkubatore. Pomoću humanitarne akcije „S ljubavlju hrabrim srcima“ smo obezbijedili banku humanog mlijeka, akcijom „Vidim svijet isto“ smo priuštili aparat za retinopatiju jer su do tad bebe išle na pregled u Beograd i Novi Sad, imali smo i kampanju za opremanje „Mrvičastog kutka“ koji je prostor Udruženja. Trebao je biti otvoren prošle godine u maju. Sve smo pripremili ali nam se izlila kanalizacija u prostor pa smo sad ponovo na nuli. Uvijek imamo podršku grada Banjaluke i Predsjednika Srpske, koliko mogu da izdvoje.

Dodaje da se Udruženju javaljaju i majke kad se porode, kad idu na kontrole, da im se daju smjernice, da ne lutaju od vrata do vrata.

Sve donacije i članarine Udruženju roditelja prijevremeno rođene djece u Republici Srpskoj možete uplatiti na sledeće račune:

Računi društva SBERBANK a.d. Banja Luka
Račun u konvertibilnim markama: 5672412700027649

Za uplate u stranim valutama:
Udruženje roditelja prijevremeno rođene djece u Republici Srpskoj-Mrvice, Banja Luka, Dragomira Drage Malića 7
BA395672410000694965

SWIFT code: SABRBA2B

Majkama treba produžiti bolovanje

Na kraju razgovora, Jelena je stekla osjećaj da Republika Srpska nema predstavu koliko Udruženje radi i koliko je uradilo iza druge bolnice i u Foči, Bijeljini, Istočnom Sarajevu.

– Takođe, podnijeli smo zahtjev prema Skupštini da se majkama produži bolovanje onoliko vremena koliko su prijevremeno rodile. Nije isto kao kad izađete poslije tri mjeseca iz bolnice i imate još osam mjeseci bolovanja. Ali ni to još nije stiglo na red.

Uskoro u planu imamo akciju „Mame za mame“ u kojoj ćemo se potruditi da za Vaskrs napravimo paketiće za majke na kliničkom centru – završavala za ALOonline predsjednica Skupštine Udruženja roditelja prijevremeno rođene djece „Mrvice“ Jelena Ćetković.

Nedovoljna pomoć i izostanak saosjećanja

U Republci Srpskoj, nažalost, mnogo je porodica sa sličnom sudbinom. Javnost bi trebalo da se sa njihovom životnom borbom bolje upozna i pruži im svu podršku koju oni bezuslovno zaslužuju. Kod nas, izgleda, izostaje ne samo pomoć već i saosjećanje što je još jedan od pokazatelja koliko smo kao društvo skrenuli sa pravog puta. Dodajmo i to da država ponekad i pruži pomoć ali ne u mjeri u kojoj bi trebalo.

Cilj našeg razgovora je upravo i bio da osvijetlimo taj problem – nedovoljne pomoći i nedovoljnog razumijevanja za porodice sa prijevremeno rođenom djecom.

BONUS VIDEO: